Tet ofanziva

Tet ofanziva
Vijetnamski rat
Mapa na kojoj su označena područja u kojima je došlo do većih borbenih djelovanja tokom Tet ofanzive
Datum	Prva faza: 30. januar – 28. mart 1968. Druga faza: 5. maj – 15. juni 1968. Treća faza: 9. august – 23. septembar 1968.
Lokacija	Južni Vijetnam
Ishod	Južnovijetnamsko-američka taktička pobjeda; sjevernovijetnamska propagandna, politička i strateška pobjeda.[1] Teški gubici na obje strane. Odbijena sjevernovijetnamska invazija.
Sukobljene strane
Južni Vijetnam SAD Ostali: Australija Južna Koreja Novi Zeland Tajland Việt Cộng Sjeverni Vijetnam
Komandanti
Nguyễn Văn Thiệu Cao Văn Viên Lyndon B. Johnson William Westmoreland Chae Myung-shin Lê Duẩn Lê Đức Thọ Văn Tiến Dũng Hoàng Văn Thái Trần Văn Trà
Vojne jedinice
~1.000.000 Prva faza: ~80.000 Ukupno: između 323.000 i 595.000
Žrtve
Prva faza: 4.954 poginulih 15.917 ranjenih 926 nestalih Ostali: 4.124 poginulih 19.295 ranjenih 604 nestala Ukupno u prvoj fazi: 9.078 poginulih 35.212 ranjenih 1.530 nestalih 123 letjelice uništene, 214 teško oštećeno i 215 srednje oštećeno Ukupan broj žrtava u sve tri faze: Nepoznato Prva faza: 5.000–17.000 poginulih 10.000–20.000 ranjenih najmanje 7.000 zarobljenih Ukupan broj žrtava u sve tri faze: 45.267 poginulih 61.267 ranjenih 5.070 nestalih
Civilne žrtve: 14.000 ubijenih i 24.000 ranjenih

Tet ofanziva (vijetnamski: Sự kiện Tết Mậu Thân 1968), poznata i kao Generalna ofanziva, bila je jedna od najvećih vojnih kampanja u Vijetnamskom ratu. Počela je 30. januara 1968. serijom iznenadnih napada jedinica Việt Cộnga i sjevernovijetnamske Narodne armije na vojne i civilne komandne i kontrolne centre širom Južnog Vijetnama. Ime je dobila po prazniku Tết, Vijetnamskoj novoj godini, kada su se desili prvi napadi.^[2]

Ofanziva je preuranjeno počela u kasnim noćnim satima u zonama odgovornosti 1. i 2. korpusa Armije Republike Vijetnam, što je dozvolilo južnovijetnamskim i američkim snagama da pripreme odbrambene mjere. Glavni napad počeo je sljedećeg jutra. Ofanziva je obuhvatala cijelu državu i bila je dobro koordinisana; više od 80.000 sjevernovijetnamskih i vojnika Việt Cộnga napalo je stotinjak gradova, uključujući 36 od 44 pokrajinska glavna grada, pet od šest autonomnih gradova i 72 od 245 distriktnih gradova. Ovo je bila najveća vojna operacija u Vijetnamskom ratu dotad.

Hà Nội je ofanzivu pokrenuo s vjerovanjem da će ofanziva izazvati ustanak i dovesti do pada južnovijetnamske vlade. Iako su početni napadi iznenadili američke i južnovijetnamske snage i uzrokovali privremeni pad nekoliko gradova, one su se brzo regrupisale, odbile napade i nanijele teške gubitke jedinicama Sjevernog Vijetnama i Việt Cộnga. Očekivani ustanak nije se desio. Tokom bitke za Huế, jednomjesečne intenzivne borbe rezultirale su uništenjem grada. Tokom okupacije grada, sjevernovijetnamski vojnici pogubili su više hiljada ljudi. Borbe oko američke baze u Khe Sanhu nastavile su se još dva mjeseca. Ofanziva je bila vojni poraz za Sjeverni Vijetnam. Ipak, general Westmoreland smatrao je da je za poraz Sjevernog Vijetnama potrebno još 200.000 vojnika i aktivacija rezervista.^[3] Ofanziva je imala jak efekt na američku vladu i šokirala je američku javnost, čija je podrška za rat ubrzo opala.

Pojam "Tet ofanziva" uglavnom se koristi za januarske i februarske borbe mada može podrazumijevati i Majsku i Augustovsku ofanzivu.

1. ^ "Tet Offensive". history.com.
2. ^ "U.S. Involvement in the Vietnam War: The Tet Offensive, 1968". United States Department of State. Arhivirano s originala, 28. 12. 2018. Pristupljeno 10. 7. 2019.
3. ^ "Tet Offensive". u-s-history.com.